 Ima ljudi koji imaju malo, a daju sve što imaju.
Takvi ljudi vjeruju u život i životno blago i njihove škrinje nikada nisu prazne.
Kahlil Gibran, Prorok
Kad istisnete naranču dobivate narančin sok, jer je to ono što se nalazi u naranči.
Jednako načelo vrijedi i za vas.
Kad netko na vas primijeni pritisak, iz vas izlazi samo ono što posjedujete.
Ako vam se ne sviđa to što izlazi, to možete promijeniti mijenjajući misli.
Wayne Dyer
Najbolje sredstvo da se dobro započne svakog dana je: pri buđenju mislite na
to koga biste toga dana mogli obradovati. "Nietzche"
Ljudi će zaboraviti što si rekao, ljudi će zaboraviti što si učinio,
ali nikada neće zaboraviti kako su se s tobom osjećali. (nepoznati autor)
Rune
Želite li dobiti odgovor na pitanje? Pokušajte sa runama!
|
Svima nama je vrlo teško prihvatiti vlastitu odgovornost za sve radosti i sve tuge
koje kolaju ovim dijelom Univerzuma, nekako smo navikli da za sve ono što nije
dobro, prebacimo odgovornost na neke druge ljude i puni zgražanja čudimo se i
pitamo, pa kako mogu?
Pa eto mogu, zato što oni sanjaju neki svoj vlastiti san i sami ga kreiraju baš
kao i mi. Svatko od nas sam odlučuje kako će njegov san početi i kako završiti!
Zašto imamo tako neodoljivu potrebu mijenjati tuđe snove, a toliko malo
vremena posvećujemo vlastitom snu?
Činjenica jest da se svi naši snovi isprepliću i utječu jedni na druge, ali
samo onoliko koliko im dozvolimo. Moj san sasvim sigurno ne ovisi o vašem, iako
ga dotiče.
Ja sam kreator svog sna i bez obzira na vremenske ili neke druge prilike ili
neprilike, oblikujem ga prema vlastitim potrebama.
Svi mi dobili smo tu kreativnu mogućnost duše na poklon kao zalog ljubavi.
Sa zahvalnošću prihvaćam taj blagoslov i nastojim uzvratiti tako da izrazim
svoju radost. Svaki poklon koji je namijenjen nekom drugom, ima svrhu da usreći
tu osobu, zar ne? Kada usrećimo nekog, njegova sreća vraća nam se kao bumerang i
obogaćuje našu .
E sada, tko je zaslužan za moju radost, ja koja sam dala i onaj tko je dobio?
I tako sanjajući svoj san prvenstveno mislim na vlastitu radost življenja, na
vlastitu sreću. Obojim svaki svoj trenutak vlastitim bojama i nijedan tmuran dan
me ne može spriječiti da ga ne oslikam tako da zrači radošću i ljubavlju, a da
istovremeno ne moram mijenjati tuđe kreativne sklonosti.
Ako ste na trenutak pomislili da sam sebična jer mislim na vlastitu sreću, da
u pravu ste, sebična sam jer samo ako sam sretna ta sreća može energetski
obuhvatiti mjesto na kojem se nalazim i onako kako se širi miris ruže prenijeti
i na moje susjede. To isto radi i tuga, ljutnja, strah! Na nama je da biramo.
Eto, to je jedan od načina na koji mi kreiramo život sebi i drugima.
Nije teško
zaključiti da smo mi sami odgovorni za vlastitu sreću, jer i ako izvan našeg
energetskog polja dolazi energija tuge, straha, ljutnje... koja nas neminovno
dotiče, mi svojim energetskim poljem to možemo u najmanju ruku ublažiti i na taj
način smanjiti tuđi nemir te sačuvati svoj mir.
No, postoje sanjači koji svoju sreću kreiraju tako da ulaze u tuđe snove i
iz njih pokušavaju oduzeti isječke sna i zakrpati svoj san. To je na žalost
sumnja u vlastitu kreativnost. Pa ako se i popnemo na tuđu trešnju u namjeri da
bez dozvole zasladimo svoje nepce, energija ljutnje koja će koncentričnim
krugovima doći do našeg energetskog polja može poništiti dugogodišnji trud u
kreiranju vlastite sreće i vratiti nas na neku početnu točku. Tako se rađa
frustracija. Što radi Mara? Šije pa para…..
Bilo bi puno jednostavnije zasaditi vlastitu trešnju i onda pozvati susjede
da se zaslade. E……..to bi bio vatromet sreće!
No nije sve u materijalnom, postoji danas mnogo tuge zbog neuzvraćene ljubavi,
naročito u mlađoj populaciji.
Naš san kreiramo tako da u njega stavimo osobu koja pak u svom snu nije uključila
i nas.
Beskrajno smo tužni, neki čak misle i da se zbog toga treba jako ljutiti pa
čak i osvetiti. Energija kojom smo se okružili još više udaljava željenu osobu
od nas jer ona u svom snu gradi energiju ljubavi, to nas još više ljuti ili
žalosti i razmak između nas je sada već postao nepremostiv.
Naravno vrijeme lijeći sve rane iako ožiljak ostaje malo duže, mi napokon u
svoj san stavimo osobu koja je eto srećom i nas stavila u svoj. Prekrasno. Sreći
nema kraja tako dugo dok nekim čudom jedan od nas nije pogrešno shvatio ta dva
sna. Moj san plus tvoj san jednako naš san. Točno, tu nema mjesta za dvoje.
No i tu postoji zamka, taj neki novi zajednički san treba nastaviti sanjati
zajedno, a vrlo često se događa da netko želi dominirati na način da i dalje
sanja sam, a onaj drugi sada se treba povinovati. Njušite li energiju
razdvajanja? Iz jednog sna ponovo se rađaju dva. Dominacija uvijek oduzima
nekome slobodu, a to rađa nezadovoljstvo, tugu, ljutnju.
Ne znam zašto sam sada pomislila na političare, kada mi je misao vodilja bila
na mladim ljudima koji grade ljubav svog života?
To je bila mala digresija, ali nastavljamo dalje da vidimo kako se energija
igra sama sa sobom.
Kao što smo rekli vremenom se zbog možda previše sebičnosti jedan san ponovo
razdvaja u dva. Naravno i to je život, nešto smo previdjeli, nešto propustili i
vračamo se na početak. Što radi Mara?
Ali, nije baš tako jednostavno, jer ako jedan sanjač zbog ljutne, straha ili
bilo kojeg drugog razloga ne dozvoljava drugom sanjaču pravo na vlastiti san,
energije se toliko sukobljavaju da dolazi do erupcije negativnih frekvencija.
Nitko više nije sretan i ne samo to, oni šire oko sebe toliko negativnosti da ni
drugi sanjači više ne prilaze.
Kako sve to izbjeći?
Ljubav i tolerancija je odgovor.
Mislite da ne može postojati ljubav ako se dvoje razdvoje. Pa kako je
postojala prije nego su postali jedno? Što se promijenilo?
Vjerojatno ništa. Nedostatak samopoštovanja i nedostatak vjere u vlastitu
kreativnost bila je prikrivena, a potreba za drugim sanjačem vođena motivom
oduzimanjem tuđe kreativnosti, kao ono sa trešnjom.
Rezultat je isti!!
Zato dragi sanjači, sanjajte svoj vlastiti san najbolje što znate i dozvolite
drugima da sanjaju svoj bez uzurpacije, pa će se jednog dana ovaj Univerzum
pretvoriti u naš zajednički prekrasan san pun ljubavi razumijevanja i sreće za
kojom toliko žudimo.
Jako se veselim tom danu.
|
|
Osmijeh ne košta ništa, a djeluje čudesno.
Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga tko ga
daje. Bljesne poput munje, ali sjećanje na nj može trajati zauvijek
.. On je odmor umornome, putokaz izgubljenome, sunčana zraka
žalosnome i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje!!! Ali, ne može ga
se kupiti, namoliti, posuditi ili ukrasti, jer vrijedi zapravo jedino kad ga se
poklanja.
A nitko i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne može pokloniti više
ništa drugo "Harvey Ross Ball"
|
