 Kigaku
Kako se slažete s partnerom?
Rune
Želite li dobiti
odgovor na pitanje?
Pokušajte
sa runama!
|
Planeta Zemlja u ovom trenu je naš dom.
Moramo se zapitati kakvi smo mi domaćini i na koji način brinemo o svom domu?
U cijelom Univerzumu ne postoji ništa slučajno.
Sve što što postoji ima svoju svrhu pa i onda kada je mi ne možemo dokučiti. Naša navada da procjenjujemo što ima, a što nema svrhu, vodi nas u rušilačku vrstu.
Nažalost u tom našem domu, ugrozili smo mnoge vrste života koje su isto kao i mi samo htjele život. Život u svim njenim oblicima, bojama, nadama i osjećajima.
Jedna od najugroženijih vrsta su životinje. Kako se prema njima ponašamo?
U najmanju ruku bešćutno. Ne doživljavamo ih kao živa bića, već kao tvorevinu sastavljenu od mesa.
Uostalom nisu one jedine, tako je i sa šumama, morima, rijekama i svekolikom prirodom.
Nažalost ono što dajemo, to i dobivamo za uzvrat. Koliki samo ljudi trpe velike nesreće, glad, nedostatak suosjećanja, nedostatak ljubavi od svojih najbližih.
Dobit je ta koja jedina ima prednost, pa što koštalo koštalo!
A vjerujte košta.
Košta nas same. Svu onu dobit koju mi tako zdušno grabimo kroz život i onako ostaje nakon našeg odlaska, ali zato uz to, ostaje još pustoš i bol koji smo posijali u srcima onih koji su zakinuti za našu pažnju i razumijevanje.
Ne znam zašto mislimo da životinje nemaju srce, kada smo se već i na osnovu znanstvenih dostignuća uvjerili da to nije istina. Uvjerili smo se da i biljke komuniciraju. One reagiraju na bol i na ljubav.
Zašto mislimo da voda nije živa, kada njezine sastavne dijelove nosimo u sebi, i bez nje ni naš život ne bi bio moguć! Isto je i sa zrakom.
Za ljude vas i onako ne treba podsjećati, to zasigurno znate.
I sada moram i opet napomenuti da postoji samo energija koja se manifestira u bezbroj oblika, a svi ti oblici žele život.
Život mi ne možemo ubiti, energija je vječna, ona se samo iz jednog oblika pretvara u drugi! Sve što možemo je ostaviti svoj bešćutni trag oko sebe kao sjećanje.
U svemu stvorenom postoji energija, koja u sebi nosi sjećanja na sve nepravde i razaranja tijekom bezbroj godina.
Zašto se onda uopće i pitati odakle sav taj strah koji nosimo svjesno ili podsvjesno.
Pa otkuda, sami smo ga posijali i sada ga žanjemo.
Osvijestimo svoje postupke, svoje misli i stavove. Osvijestimo da samo ljubav koju dajemo je ljubav koja nam se može vrati, a toliko smo je svi željni.
Pa i kad bi svaki stoti od nas iza sebe ostavio sjećanje na ljubav, to sramotno crnilo naših postupaka ipak bi za nijansu promijenilo boju.
To je dobit koja jedina ima vrijednost i koju s ponosom možemo oporučno ostaviti svim našim budućim pokoljenjima!
|
|
Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti,
a to ste vi sami.
Aldous Huxley
|
